Ja sam roman doživio na način, na koji vjerovatno većina čitalaca neće doživjeti, kao apoteozu ljubavi, ljubavi koja ne poznaje vjeru, naciju, vrijeme, mjesto, okolnosti… Ljubavi, koja je „vrhunski princip“,  ona stvara i rastvara, uspjeva spojiti i ono nemoguće, ali i razoriti i uništiti, ona pomjera planine, stvara bure i oluje, ona je Božanstvo koje upravlja svijetom!? U središtu svega je ipak čovjek, slabo, ranjivo, osjetljivo biće koje je u stanju pobijediti prirodu ali se protiv ljubavi ne može boriti i ako to pokušava, uvijek to čini na sopstvenu štetu jer je ljubav RAZLOG ČOVJEKOVOG BITISANJA na zemlji, ona je uzrok svih uzroka.

Š.D.

iz osvrta na roman „Dželat“ („Moj susret sa „Dželat“-om„)